Vesna (Весна) je kod Slovena boginja koja najavljuje proljeće, povezivana je sa mladošću i buđenjem prirode. Proljeće je počinjalo posle proljećne ravnodnevnice, kada dan prvi put u toku godine postaje duži od noći. Obično je to 21. derikože (marta).
„Boginja, koja bi se sa nekom sigurnošću mogla staviti u panteon slovenskih bogova i boginja, jeste Vesna. Vesna je boginja koja predstavlja vedro godišnje doba, a ovo svojstvo njezino daje i objašnjava nam i samo njeno ime. Etimologiju imena boginje Vesne daje nam Krek na taj način, što ime njezino dovodi u vezu sa staroindijskom rečju – vas – što znači biti jasan, svetao, svetlost. Vesna tj. “svjetlo ili godišnje doba, koje donosi svjetlost (vedrinu),” može se uporediti i sa st. ind. – Vasanta – koje u avesti glasi: vanri; u st. pers: vahara; u novopers: bahar; u grčkom йar; u lat: ver mesto verer, veser proleće; u st. nord: vbr, u lit: vasara što znači leto. Nazivi proleća kod raznih naroda i u raznim jezicima nalaze svoje jedinstvo u korenu: – vas. – Prema svemu ovome, izgleda da je Vesna bila boginja proljeća.“
Vasiljev, S. Slovenska mitologija. Beograd: Srbobran, 1928.
Vesna je najavljivala dolazak proljeća i toplijih dana – ona je vjesnik proljeća. Sam naziv ove boginje na mnogim slovenskim jezicima znači „proljeće“: na ruskom i ukrajinskom „vesna“ , na poljskom je „wiosny“, na beloruskom „vяsna“… Boginja Vesna bila je omiljena u narodu jer je smenjivala vladavinu zime i smrti, odnosno Morane.
Morana je vladala zimom periodom koji su Sloveni povezivali sa smrću. Zima je u to vreme bila obilježena nedostatkom hrane, raznim bolestima koje prouzrokuje hladnoća, samim tim stopa smrtnosti tada je bila najveća.
Vesna donosi zelena polja, cvjetanje, prijatno vreme, pogodnije za život i rad. Ovim promenama u prirodi Vesna donosi radost u domove Slovena. Proleće su Sloveni slavili upravo iz razloga što pobjeđuje zimu i predstavlja najavu za ljetnje doba. Kako je proljeće u narodu simbolizovalo početak ljepog doba, kad priroda cvjeta, budi se, ponovo rađa i život se obnavlja, tako i Vesnu vidimo kao boginju mladosti i ljepote.
Na Vesnin dan, kao i na Jarilov, formirane su povorke devojaka ili djece koje su izvodile obredne igre, pjevajući pjesme za plodnost, zdravlje i napredak, namenjene ukućanima čije kuće bi obilazile. Pošto je dan posle ravnodnevnice bio smatran početkom proljeća, a samim tim i ljetnjeg perioda, povorke su nazivane „letničari“. O tome nam svedoči „Srpski mitološki rečnik”:
„Djeca u povorci nazivaju se ljetničari, ljetničarke. Oni usput skupljaju treske (obično suho hrastovo granje), pa kada uđu u kuću, pošto čestitaju srećan ljetnik za mnogo godina zdravo i veselo, bace treske na vatru i blagosiljaju: da se rađaju muška deca i telad, ženska jagnjad, itd. Domaćica ih daruje lješnicima, orasima i medom koji je toga dana izvađen iz košnice. Pazi se da u kuću prvo uđe muško djete ako se kući žele muška deca, ili žensko dete ako su kući potrebna ženska deca.
Učesnici gledaju da toga dana spaze pticu, da bi bili laki kao ptica, ali i da imaju novaca u džepu, da bi se množili, zarađivali. O ljetniku se u kuću unosi drenova grančica, sa koje svako čeljade uzme pupoljak i proguta kao pričest. Pazi se na prvog posetioca ovoga dana, od koga zavisi domaća sreća u novoj godini. Na dan ljetnika birao se ili potvrđivao seoski starešina.“
U vreme oko Vesninog praznika počinje i „vrbopuc“ period kada se javljaju pupoljci na vrbama i, kako se u narodu veruje, jača polni nagon kod žena. Čim svane dan, mladići i devojke (koji su bili celu noć budni proslavljajući Mladence) odlazili su i brali grančice vrbe kojima su se kitili ali i međusobno šibali govoreći:
„Da si zdrav/a kao dren, da si brz/a kao jelen, da se ugojiš kao svinja i da rasteš kao vrba!“
Vrba je uopšte korišćena kao biljka napretka, te su se tako grančicama vrbe šibali i jaganjci i opasivale posude sa mlekom da mleko brže „naraste“.
Vrba je i mjesto gde se okupljaju vodene vile rusalke, što je takođe u vezi sa povorkama devojaka (kasnije nazivanim lazarice, kraljice itd.) koje su možda nekada simbolično predstavljale baš te vile. Na mjestima pored vode gde rastu vrbe bila su obavljana i ritualna kupanja na Mladence pre izlaska sunca i prije branja grančica.
Jasno je da postoji povezanost vrbe i ženskih božanstava (na prvom mjestu Vesne) kao i povezanost sa ženama uopšte. Poznato nam je da su se žene opasivale vrbinim grančicama vjerujući da će to poboljšati njihovo zdravlje.
Jedan od sačuvanih običaja širom slovenskog podneblja je i farbanje i šaranje jaja u proljeće, obično u crvenu boju. Jaje je simbolizovalo Sunce, vatru i toplinu, koju je Vesna donosila svojim dolaskom. Postoje vjerovanja da se bojenje jaja obavljalo nekada baš na Vesnin dan.
Od Vesninog dana pa do Biljnog petka ne bere se cvjeće jer postoji vjerovanje da se u to vrijeme duše umrlih mogu nalaziti u cvjetovima.
Početak proljeća ujedno je i početak perioda kojim vlada bog Jarilo. Period ovog staroslovenskog boga počinje Vesninim danom 21.3., a završava se 23.4. na Jarilov dan. Kod Poljaka dolazak proljeća obilježavao se praznikom Jare Gody (naziv dobijen po bogu Jarilu) u kojem vidimo sličnosti sa našim ranoproljećnim praznicima kao i sa sličnim praznicima kod drugih slovenskih naroda (Maslenica, Osvatina, Mladenci, Vrbica…)
Spomen na običaje posvećene boginji Vesni djlimično su sačuvali hrišćanski praznici: Uskrs, Vrbica, Cvjeti i Mladenci.
Autor teksta URS “Staroslavci”